Intervju predsednika DIBS-a za portal Aljazeera

Predsednik Društva za informacionu bezbednost Srbije, gospodin Zoran Živković, je dao izjavu za portal Al Jazeera. Tekst novinara Maria Pejovića prenosimo na našem sajtu u celosti.

Na internetu niko ne zna da ste pas

Obavještajni podaci su danas vredniji nego ikad, a od špijuniranja nisu sigurni ni saveznici.
2294951-broadband-fibre-router-cat5-cable-internet-high-speedInformacija – u vojne, ekonomske, političke i brojne druge svrhe – vrednija je nego ikad prije. Mali podatak može značiti razliku između pobjede i poraza, uspjeha i neuspjeha, zarađenih miliona i velikih gubitaka.
A da u potrazi za informacijama nisu sigurni ni najveći i najopasniji igrači na svjetskom tržištu pokazuje i vijest da je ruska federalna sigurnosna služba saopćila da su kompjuterske mreže 20-ak ruskih organizacija, vladinih agencija i privatnih sigurnosnih firmi zaražene virusom koji ima za cilj špijunažu na internetu.
“Obavještajno djelovanje, odnosno korištenje obavještajno prikupljenih informacija danas je važnije nego ikada prije. Težnja da budete korak ispred protivnika, neprijatelja, prisutna je od kada postoji i civilizacija”, navodi vojni analitičar Denis Avdagić.
Ono što se s vremenom promijenilo je način prikupljanja informacija i njihova obrada. Danas nijedna savremeno postavljena sigurnosna služba, vojska i policija ne može dopustiti da svaki korak ne planira na temelju podataka, bilo da se radi na onim statističkim ili onima prikupljenim obavještajno-operativnim putem.

CYBER NAPADI

Cyber napadi na infrastrukturu drugih zemalja već su se događali, kaže Avdagić. Kako naša civilizacija sve više ovisi o visokoj tehnologiji tako i budućnost i prijetnja od cyber napada i rata postaje sve veća.
“Oduvijek se u ratovima ključna infrastruktura smatrala ‘legitimnom metom’. Telekomunikacijski pružatelji o kojima uvelike ovisi i ključna informatička infrastruktura su bili i ostali u toj kategoriji.”
Međutim, problem je što danas nije samo komunikacija ona bez koje se ne može, nego se informatičkim putem upravlja svim sferama života. Od poljoprivrede, industrijske proizvodnje do zdravstva i sigurnosti. Opasnost od kompromitiranja informatičkih sistema već je danas takva da može dovesti u opasnost i ljudske živote, a ne samo infrastrukturu.

Korištenje hakera

Podaci i njihovo prikupljanje se digitaliziraju, obrada je brža nego ikada prije pa je i oslonjenost na obavještajne informacije logično daleko veća, dodaje Avdagić.
Zbog te digitalizacije je u porastu korištenje informatičkih stručnjaka – poznatijih kao hakeri – u svrhu pribavljanja obavještajnih podataka.
Mr. Zoran Živković, stručnjak za savremene IKT sisteme i informacionu sigurnost te predsjednik Društva za informacionu bezbednost Srbije, naglašava da svijet danas počiva i potpuno zavisi od informacionih tehnologija i rješenja.
“Nacionalna bezbednost savremenih država počiva pre svega na informacionoj bezbednosti kao zajedničkom imenitelju svih ostalih osnovnih kamena temeljaca bezbednosti. Ekonomska, vojna i diplomatska bezbednost se ne mogu više posmatrati samostalno bez informacione bezbednosti.”
Upravo zbog toga je informaciona sigurnost već dugo nacionalni resurs od najvećeg značaja, dodaje on. “To je nacionalno blago 21 veka.”
Kolika je vrijednost tog blaga ukazuje i činjenica da su Sjedinjene Američke Države i još nekoliko moćnih država u svijetu informatike napad na njihovu kritičnu infrastrukturu izjednačili sa ostalim klasičnim oblicima napada i u svojim normativnim aktima predvidjeli da se na takve napade kao odgovor ima primijeniti svaka raspoloživa vrsta sile.

Zaštita resursa

473172057Predsjednik Društva za informacionu bezbednost Srbije podsjeća da računarskim mrežama od suštinskog značaja za američku vojsku autsajderi pokušavaju da pristupe “stotine hiljada puta svaki dan”.
“To pre svega govori sa koliko se ozbiljnosti shvata važnost informacione bezbednosti, pre svega sa aspekta posledica koje po savremeno društvo može imati ozbiljan i ciljani kiber napad.”
Savremene države su shvatajući važnost i potrebu za čuvanjem informacione sigurnosti kao neodvojivog i jednako važnog integralnog dijela nacionalne sigurnosti izradile i usvojile strategiju, donijele zakone i stvorili neophodne ljudske i materijalne resurse potrebne i dovoljne da se uhvate u koštac sa cyber prijetnjama.
Živković ističe da najsofisticiranija prijetnja u cyber domenu dolaze od država koje žele da iskoriste računare i komunikacione mreže za prikupljanje obavještajnih podataka o državnim, vojnim, industrijskim i ekonomskim ciljevima i protivnicima njihovih režima.
Tehnike koje koriste ovi državni akteri idu dalje od “tradicionalnih” prikupljanja obavještajnih podataka i mogu da se koriste za širenje dezinformacija i remećenje kritičnih usluga.
“Neotkriven zlonamerni softver, instaliran na sistemu, koji može biti prilagođen da menja ciljeve napadača, leži skriven u okviru sistema u pripravnosti za korišćenje u vreme povećane napetosti ili sukoba. Neke države takođe podstiču, i izvlače korist od njih, stručne ‘patriotske hakere’ – zanesene pojedince ili grupe obučenih hakera, da izvode napade, a zaštićeni su od krivičnog gonjenja u svojim zemljama”, kaže stručnjak za informatičku sigurnost.

Špijuniranje saveznika

Vojni analitičar Denis Avdagić dodaje da se posve sigurno zemlje, vojske i obavještajne službe koriste IT stručnjacima, pa i hakerima, za prikupljanje informacija.
“Tu imamo legalnu i dobro poznatu sferu obrade ili ‘prisluškivanja’ telekomunikacije i digitalnog prisustva pojedinaca i grupa, koje se provodi unutar svake zemlje, sukladno zakonskim propisima. Tu je i obavještajno djelovanje koje izlazi izvan sfera onog zakonskog ili je u “sivoj zoni”, a koje odavno nije tajna.”
Avdagić napominje da je dobro poznato da su se obavještajno prisluškivali i državnici, čak i među saveznicima, strateške kompanije u drugim zemljama, te da su se na državnim nivoima izvodili takozvani cyber napadi.
Ruske sigurnosne službe nisu navele ko stoji iza upada u ruske sisteme, ali osumnjičenih ne nedostaje, bez obzira da li se radi o malim hakerskim grupama, protivnicima režima, zemalja sa kojim Rusija nije u dobrim odnosima, ali možda čak i neko i njenih saveznika.
Avdagić navodi da je uobičajeno da zavađene zemlje pokušavaju špijunirati jedna drugu, ali da nije rijetkost da saveznici upadaju u sisteme svojih “prijatelja”.
“Kada su odnosi među zemljama dobri, u usponu, daleko je lakše doći do obavještajnih informacija pa i onih pribavljenih putem cyber špijunaže. U slučaju eskalacije neprijateljstva, moguće je očekivati i prekid međusobne, uključivo i digitalne komunikacije.”

Brojne opasnosti

490772505“Međutim, dok ćemo takvo prikupljanje podataka gledati kao opasnost, ono zapravo djeluje i kao sredstvo smirenja. Jer ako i jedna i druga strana obavještajnim radom doznaje kako nema aktivnih planova za međusobno napadanje, onda takve operacije imaju i smisla za sve nas. Ako se dozna drugačije, onda su oni svoju ulogu u potpunosti ispunili.”
Ono što je sigurno jeste da u vrijeme apsolutne povezanosti informacija ima neprocjenjivu vrijednost, ali da digitalizacija uz sve prednosti donosi i brojne opasnosti.
“Svako, od tinejdžera-hakera do velikih modernih vlada, može da učini štetu u kiber-prostoru, i, kao što je u čuvenoj njujorškoj karikaturi jednom rečeno, “na internetu niko ne zna da ste pas”, kaže Živković.
Zbog toga je jasno da pojedinac ili manja grupa ljudi uz vrlo mala ulaganja mogu učiniti zaista veliku štetu u cyber prostoru.
I dok su objektivno male šanse da pojedinac sa kućnog računara prodre u sistem za kontrolu nuklearnog arsenala velikih sila, postavlja se pitanje koliko daleko može da stigne pojedinac insajder unutar jednog takvog sistema, dodaje on.

Write a Comment